Poučna priča jedne bake: “Kćeri, ne budi kukavica, ne udaji se za kukavicu, i ne rađaj sinove fukari”

Posted by

Zorka je bila moja pratetka koja se nekada davno  fatalno zaljubila u momka iz susjednog sela. Ona je bila slična meni, u fazonu za ljubav dajem sve, od*ebite tradicijo, od*ebite  komšije i rodbino.

Pod uticajem tadašnjih okolnosti, dečko u koje se zaljubila moja pratetka Zorka je morao pobjeći u Australiju, a njoj je obećao da će se vratiti po nju, da će ju oženiti. Rekao joj je „Čekaj me, ne udaji se, ne rađaj sinove fukari“  na što je ona njemu odgovorila „Ja ću doći za tobom“.

Pratetka Zorka mi je to pričala prije par godina a ja se  danas slučajno sjetih toga  i u glavi mi moj posljednjni sastanak. Imam 25 godina i posjedujem sva čuda moderne tehnologije koja mi omogućavaju da se moj dragi i ja dogovorimo gdje ćemo izaći, šta ćemo obući i tako prođe cijeli dan. No, to nije poenta priče…

Pratetka Zorka je tada imala 17 godina. Bila je polupismena djevojka iz duvanjskog sela koja je pokupila ono malo stvari što je imala i pješke se zaputila do grada, sjela na autobus, presjela  na voz , pa brodom putovala tri mjeseca. Sve to bez mobilnog telefona, bez vibera, bez dogovora. Imala je samo svoje obećanje da će doći i njegovo da će čekati.

Pročitaj više  JADNO DIJETE: Kcerku Marka i Divne na silu odveli od kuce!

On ju je jednostavno čekao, i ona je jednostavno otišla za njim. I zahavljujući svojoj vjeri, hrabrosti i ljubavi zajedno su sretno proveli sledećih 60 godina .

Sada se postavljaju pitanja:

Da li je takva ludjačka ljubav izumrla? Šta se s nama desilo? Ko nam je iskomplikovao živote?

Zašto se ženimo i udajemo bez ljubavi, zašto kada u ruci danas držimo čitav svijet?

Zašto stupamo u veze  u kojima se samo trudimo da zavolimo nekoga, u kojima se ljubav samo prizeljkuje?

Zašto ostajemo uz one koji nas ne poštuju, ne vole, koji nas gaze i varaju?

Zašto ostajemo trudni da bi zadržali momka? 

Zašto pravimo djecu da bi zadržali djevojku?

Zašto ostavljamo one koje volimo samo zato jer nisu na našem nivou, jer nisu školovni kao mi, jer nisu iz bogate porodice kao mi, jer nisu iste vjere kao mi? Zašto ponižavamo one koji nas vole?

I glavno pitanje koje mi se trenutno mota po glavi je:  Zašto danas nemamo hrabrosti da odemo tamo gdje želimo, zašto kada imamo sve mobitel, auto, novac za autobusku kartu,  i slobodu kretanja, zašto? Zašto nismo dovoljno hrabri da ostavimo sve u ime ljubavi? Zašto?

Nemam pojma, ali jedno znam, današnji svijet je ružan samo zato što nemamo hrabrosti da nekome kažemo: „Odlazim, jer mi je dosta svega“, „Čekaj me, doći ću po tebe“. Garantujem vam da bi svijet bio puno ljepši kada bi imali hrabrosti da čekamo, hrabrosti da odemo, hrabrosti da ludo volimo.

Pročitaj više  HOROR KOD LJUBLJANE: Mladić ubio majku, oca i sestru pa presudio sebi!

Iako je prošlo dugo vremena od kako sam posljednji put  vidjela pratetku Zorku, ali dobro pamtim šta mi je tada rekla. „Kćeri u svemu osim u ljubavi je dozvoljeno biti kukavica. Nikad nemoj biti u ljubavi kukavica, i nikada ne voli kukavice“.

 

Hayat.ba/Teranet